Muškatle su višegodišnje biljke, a postojbina im je Južna Afrika. Kod nas su veoma poznate i omiljene ukrasne biljke koje uspevaju na sunčanom položaju, pa su zato naročito pogodne za prozore, balkone i terase. Danas ih ima nekoliko stotina vrsta i svake godine strani odgajivači cveća lansiraju po neku novu vrstu na tržište. Kod nas, uglavnom uspevaju i najviše se gaje kao ukrasne biljke poznate četiri vrste: Pelargonijum zonale uspravna muškatla, Pelargonijum petatum muškatla-lozica, viseća ili bršljanova muškatla, Pelargonijum grandiflorum – engleska ili velikocvetna muškatla i Pelargonijum Mome Soleray, šarenolisna muškatla.



Ova biljka je dobila ime po botaničaru, profesoru Leonhardu Fuchsu. Veoma je omiljena biljka. Listovi su joj srcasti, sitni i nazupčani. Kod nas je veoma rasprostranjena, jer se lako gaji. Minđušici leti prija otvoren prostor, bašta ili terasa, ali mora biti zaklonjena od jakog sunca. Zimi je bolje držati u nezagrejanoj sobi, da ne bi izbijali suviše tanki izbojci,
Asparagus je u Evropu donešen iz zapadne Afrike. Ovaj naš poznati asparagus je veoma lepa i omiljena sobna biljka, naročito je pogodna za sandučiće u kombinaciji sa drugim letnjim cvetajućim biljkama na spoljnim prozorskim daskama, za balkone i viseće korpice. Viđa se svuda, kako u gradu, tako i na selu. U sobi voli mnogo svetlosti i temperaturu od 10 do 15°C. U povoljnim uslovima razvija se do 1 metar u širinu, a izdanci-grančice dostignu i po dva-tri metra dužine. Cvet mu je neugledan, vrlo sitan, mirišljav, bele boje, a i njegovi crveni plodovi su veoma interesantni, ovalni, na vrhu malo povijeni, pa ga cvetovi i plodovi čine veoma dekorativnim u njegovim, gustim igličastim listićima. Prilagođava se lako, pa se može naviknuti i na jako sunce, na mestu gde može slobodno širiti grane na sve strane. Voli često prihranjivanje. Presađuje se svakog proleća u veće saksije, zato što ima jako razgranate žile sa mnogo malih krtolica. Leti ga treba obilno zalivati i češće prskati ustajalom vodom, a zimi ređe, ali se ne sme dozvoliti da mu se zemlja u saksiji sasvim sasuši. Preporučuje se razmnožavanje delenjem korena, jer će se na taj način brže dobiti nove i jače biljke, a mlade biljke se mogu od semena množiti.
U savremenim
U zavisnosti od kultiviranog varijeteta, plod ovog južnoazijskog povrća može biti okrugao ili duguljast sa glatkom ljubičastom ili belom kožom. Biljka se drži na jakoj svetlosti, ali je treba zaštititi od jakog sunca. Zimi temperatura ne sme pasti ispod 16°C. Leti je treba obilno zalivati i svake dve do tri nedelje prihraniti tečnim veštačkim gnojivom. Kad biljka dostigne visinu od 15 cm. treba zakidati vrhove izbojaka i dopustiti da se razviju samo tri izbojka. Kad svaki od tih izbojaka bude imao mladi plod, treba opet zakidati vrh kao i sve postrane izbojke koji se pojave. Biljku treba baciti nakon što su plodovi sazreli. Razmnožava se semenom u februaru ili martu.









































