Ova biljka je dobila ime po botaničaru, profesoru Leonhardu Fuchsu. Veoma je omiljena biljka. Listovi su joj srcasti, sitni i nazupčani. Kod nas je veoma rasprostranjena, jer se lako gaji. Minđušici leti prija otvoren prostor, bašta ili terasa, ali mora biti zaklonjena od jakog sunca. Zimi je bolje držati u nezagrejanoj sobi, da ne bi izbijali suviše tanki izbojci, koji postanu anemični i nesposobni da daju lep cvet u proleće. U proleće je prvo treba presaditi u svežu jaku zemlju, dobro zaliti, staviti na prozor, dobro orezati (skratiti grančice), da bi izrasli novi, jači izdanci. Fuksija, odnosno minđušica je vrlo pogodna za severnu stranu, gde sunce slabo dolazi. Treba je leti češće presađivati i prihranjivati. Razmnožava se reznicama i lako se i brzo užiljava. Ne traži veliku saksiju.



Asparagus je u Evropu donešen iz zapadne Afrike. Ovaj naš poznati asparagus je veoma lepa i omiljena sobna biljka, naročito je pogodna za sandučiće u kombinaciji sa drugim letnjim cvetajućim biljkama na spoljnim prozorskim daskama, za balkone i viseće korpice. Viđa se svuda, kako u gradu, tako i na selu. U sobi voli mnogo svetlosti i temperaturu od 10 do 15°C. U povoljnim uslovima razvija se do 1 metar u širinu, a izdanci-grančice dostignu i po dva-tri metra dužine. Cvet mu je neugledan, vrlo sitan, mirišljav, bele boje, a i njegovi crveni plodovi su veoma interesantni, ovalni, na vrhu malo povijeni, pa ga cvetovi i plodovi čine veoma dekorativnim u njegovim, gustim igličastim listićima. Prilagođava se lako, pa se može naviknuti i na jako sunce, na mestu gde može slobodno širiti grane na sve strane. Voli često prihranjivanje. Presađuje se svakog proleća u veće saksije, zato što ima jako razgranate žile sa mnogo malih krtolica. Leti ga treba obilno zalivati i češće prskati ustajalom vodom, a zimi ređe, ali se ne sme dozvoliti da mu se zemlja u saksiji sasvim sasuši. Preporučuje se razmnožavanje delenjem korena, jer će se na taj način brže dobiti nove i jače biljke, a mlade biljke se mogu od semena množiti.
U savremenim
U zavisnosti od kultiviranog varijeteta, plod ovog južnoazijskog povrća može biti okrugao ili duguljast sa glatkom ljubičastom ili belom kožom. Biljka se drži na jakoj svetlosti, ali je treba zaštititi od jakog sunca. Zimi temperatura ne sme pasti ispod 16°C. Leti je treba obilno zalivati i svake dve do tri nedelje prihraniti tečnim veštačkim gnojivom. Kad biljka dostigne visinu od 15 cm. treba zakidati vrhove izbojaka i dopustiti da se razviju samo tri izbojka. Kad svaki od tih izbojaka bude imao mladi plod, treba opet zakidati vrh kao i sve postrane izbojke koji se pojave. Biljku treba baciti nakon što su plodovi sazreli. Razmnožava se semenom u februaru ili martu.
Iako drvo nara neće u saksiji procvetati niti doneti plod i premda zimi gubi svoje sjajno, zeleno lišće na crvenim peteljkama, ipak će u ostalom delu godine razvijati privlačno lišće. Nar naraste do 180 cm, ali obrezivanjem se može održati manjim. Potrebno je posaditi nekoliko semenki nara u saksiju 8 cm prečnika koja sadrži bilo koji dobar kompost za lončanice i postaviti na prozorsku dasku južnog prozora. Nakon toga treba izabrati najjače presadnice i pojedinačno posaditi. Od kasnog proleća do rane jeseni treba obilno zalivati. Za vreme vrućih dana treba je često orošavati vodom.. Zimi je treba smestiti u hladnu prostoriju u kojoj se ne smrzava i oskudno zalivati. Od maja do septembra prihranjuje se svake dve nedelje.. Obrezuje se krajem zime, a presađuje svake druge godine u aprilu.




































