Od ljubavi ka venčanju
Cveće i razne biljke korišćene su u venčanjima od početka civilizacije kao način da se iskažu ljubav i lepe želje . Prvo zabeleženo korišćenje cveća za venčanje datira iz antičke Grčke. Cveće i biljke su korišćene da se od njih napravi kruna za mladu da je nosi tokom ceremonije venčanja i smatrala se darom prirode. Deveruše su pravile cvetne dekoracije koje su podrazumevale ukrase za vrata , svodove, mladin buket i korsaže. Često, deveruše su pravile i korsaže za svakog gosta .
Kako je vreme prolazilo cveće i njihovo značenje su ostajali isti. Premda je bilje izgubilo svoje značenje u venčanjima pretežno Zapadnih kultura, neke kulture i religije još uvek mešaju bilje sa cvećem u cilju proslave venčanja sa poklonima prirode.



Beli, srebrni, ružičasti, svetlo plavi ili sve te boje u raznim svetlucavim kombinacijama, biseri su izraz večnosti.
Vinsent Van Gog je rodjen 1853. godine u porodici koja je dala nekoliko zlatara, umetnika i trgovaca umetninama. Tako se Vinsent van Gog još od najranijeg detinjstva susreće sa umetnošću, što je verovatno uticalo na njegovo dalje opredelenje.
Jedan od osnivača impresionizma, Renoar, posećujući Sezana, 1882 godine na jugu Francuske, zavoleo je svetlost i boje Sredozemlja. Kasnije, u šezdesetoj godini, oboleo od reumatizma u toploj klimi Azurne obale traži spas. Privučen mestom, kupuje teren u Kanju na kome podiže, za to doba – početak 20 veka, modernu kuću. U njoj će, podignutoj nasuprot srednjevekovnom zamku na obližnjem brdašcu i moru na drugoj, provesti sa suprugom i tri sina
Pol Sezan (rođen je 19. januara 1839. u Eks an Provans, Francuska, umro je 22. oktobara 1906. isto tamo), bio je Francuski slikar i crtač koji reprezentuje prelaz između impresionizma kraja 19. veka i kubizma iz početka 20. veka. Bio je jedna od najznačajnijih ličnosti francuskog slikarstva koju danas svrstavamo u doba postimpresionizma.















































