Vaša Korpa

biseriBeli, srebrni, ružičasti, svetlo plavi ili sve te boje u raznim svetlucavim kombinacijama, biseri su izraz večnosti.
  
    Da li ste se ikad zapitali kako je nastala biserna ogrlica, srećonoša, koju pomno čuvate u ukrašenoj kutiji za nakit. Možda i jeste, ali verujemo da ste pred bisernim sjajem ubrzo zaboravili pitanje postavljeno u trenu i samo uživajući posmatrali njihovu lepotu. Evo nekoliko reči i o tome koliko je stvarno vremena prošlo kroz tu istu večnost.
  
    Biserna istorija počinje još u doba Rima. Bogate Rimljanke nosile su ih u kosi, na odeći pa čak i na sandalama. Njihovi savremenici antičkog sveta, stari grci, smatrali su ih simbolom ljubavi, braka i sreće. Običaj darivanja biserne ogrlice na dan venčanja, koja se prenosi sa kolena na koleno, potiče još od tih davnih klasičnih vremena. Prvom erom bisera istoričari smatraju doba otkrića Amerike.

Detaljnije „Biseri“

vinsentVinsent Van Gog je rodjen 1853. godine u porodici koja je dala nekoliko zlatara, umetnika i trgovaca umetninama. Tako se Vinsent van Gog još od najranijeg detinjstva susreće sa umetnošću, što je verovatno uticalo na njegovo dalje opredelenje.

Mnogo je putovao kao trgovac umetnina, ali je u jednom trenutku shvatio da to nije posao kojim se želeo baviti. Jedna od najznačajnijih ličnosti u njegovom životu je bio njegov mladji brat Teo, kome se Vinsent van Gog, kroz mnoga pisma, ispoveda, priča o sebi, svom životu, svojim slikama i umetnosti.

U početku je slikao slike iz života holandskih seljaka i rudara tamnim mrkozelenim bojama. Posle kratke impresionističke faze u Parizu, u kojoj rasvetljava paletu i napušta socijalne teme, Van Gog odlazi u Arl na jug Francuske. Tu se najviše izražavao u varijacijama plavih i žutih boja. Ove dve boje, često veoma intenzivno, imaju u njegovim slikama ulogu koju su u vizantijskoj umetnosti imale plavo i zlato. Ali, dok su u vizantijskim mozaicima i ikonama bile simbol nepromenljivih i apstraktnih vrednosti, u Van Gogovim slikama one su konkretni simboli zemlje, neba i Sunca, a još više izraz unutrašnjih ritmova i vibracija.

Detaljnije „Vinsent Van Gog“

renoarJedan od osnivača impresionizma, Renoar, posećujući Sezana, 1882 godine na jugu Francuske, zavoleo je svetlost i boje Sredozemlja. Kasnije, u šezdesetoj godini, oboleo od reumatizma u toploj klimi Azurne obale traži spas. Privučen mestom, kupuje teren u Kanju na kome podiže, za to doba – početak 20 veka, modernu kuću. U njoj će, podignutoj nasuprot srednjevekovnom zamku na obližnjem brdašcu i moru na drugoj, provesti sa suprugom i tri sina svoje poslednje godine života, od 1907 do smrti 3. Decembra 1919. Radi u blistavoj sredini prepunoj boja, u velikom zastakljenom ateljeu u maslinjaku – vrtu svoje kuće.

Njegova platna iz tog perioda su inspirisana jednostavnim stvarima koje ga okružuju: voćem i mediteranskim povrćem svih boja, ružama koje gaji Alin, njegova supruga, maslinama, buketima cveća. Davno je rečeno za njegove slike da su „himna radosti i lepoti“. Ostale su zabeležene nadasve ljudske reči: „Umetnost u fraku, bilo da se radi o slikarstu, muzici ili književnosti će uvek zadiviti.

Detaljnije „Renoar“

sezanPol Sezan (rođen je 19. januara 1839. u Eks an Provans, Francuska, umro je 22. oktobara 1906. isto tamo), bio je Francuski slikar i crtač koji reprezentuje prelaz između impresionizma kraja 19. veka i kubizma iz početka 20. veka. Bio je jedna od najznačajnijih ličnosti francuskog slikarstva koju danas svrstavamo u doba postimpresionizma.

Rodio se na jugu Francuske u bogatoj i obrazovanoj porodici, kao vanbračno dete prodavca šešira i kćerke jednog zanatlije. Osnovna školu Sv. Josipa bila je za Sezana prvi kontakt sa običnim svetom, čijiom je središnjom tačkom bio njegov otac – u međuvremenu već uspešan bankar. Od 1952. godine studira na gimnaziji i na internatu se pored drugih susreće sa Emilom Zolom sa kojim je dugo godina prijatelj.

Detaljnije „Pol Sezan“

polEžen Anri Pol Gogen (7. jun 1848—9. maj 1903), poreklom Francuz, jedan je od tri slikara postimpresionizma. Gogen je imao svoj stil: slikao je pomoću velikih površina oivičenih crnom linijom (slično vitražu). Taj stil zvao se sintetizam i u njemu boja ne određuje predmet. Gogen je preteča fovizma. Na Tahitiju je proveo drugi deo svog života i tamo se potpuno posvetio slikanju. Njegova dela su Devojke sa Tahitija nose cveće, Kuda idemo, gde smo i šta radimo…

Na Tahiti odlazi prvi put 1891, a 1895. definitivno odlazi u Francusku Polineziju, gde je umro u patnjama i gorčini. Njegove polinezijske teme svode se na prikazivanje animalne lepote ženskog tela u šaroliko ornamentiranim tkanjima u gustom zelenilu tropske vegetacije. Svoje doživljaje i ispovijesti objavio je u knjigama „Noa Noa“ i „Pre i posle“. Uticao je na razvoj ekspresionizma i formiranje fovizma.

Detaljnije „Pol Gogen“



Shopping cart10
Subtotal
745 €
Total
755 €
Continue shopping
"use strict";var _createClass=function(){function defineProperties(target,props){for(var i=0;i

Copyright