Izuzetno sitna i niska biljka poleglih stabljika koja raste jastučasto, do jedva 5 cm visine. Listovi su joj plavozelene boje, dlakavi. Čitavu je prekrivaju cvetovi intenzivne ružičaste boje. Zbog niskog i jastučastog rasta pogodna je za pokrivanje tla na odgovarajućim mestima kamenite bašte, za ispunjavanje procepa kamenih zidova i fugni između nagaznih ploča, a tamo gde se za to ukaže potreba, može da posluži i umesto travnjaka.



Potiče iz Severne Amerike, visoka je 10-15 cm, rizom joj je krtolast, raste bokorasto. Od ljubičice koja raste u prirodi a čiji miris je prijatan, razlikuje se po tome što joj je cvet krupniji i ne miriše. Ima više varijeteta i svi su dekorativni. Ovu ljubičicu sadimo pre svega u podnožje drveća i žbunova.
Ime ljiljan potiče od latinske reči Lilium ili od starogrčke reči leirion. U svetu je poznato oko 90 vrsti ljiljana. Sve su one rasprostranjene na severnoj polulopti naše planete. Zona rasprostranjenja je između 10 i 55 stepena severne geografske širine. Na južnoj polulopti ljiljani se ne nalaze. Uglavnom su raspoređeni na tri kontinenta.
Postojbina osnovne vrste ove trajnice je istočna strana Kavkaza. Biljka je visoka 10-15 cm, bokorastog je rasta, poluizdignute lučno povijene, polegle stabljike. Listovi su jajastog oblika, sedeći i sjajni. Cvetovi imaju oblik levka, plave su boje srednjeg intenziteta, u dnu čašice beli, sa prugama. Kavkaska lincura predstavlja specifičan ukras u lejama sa trajnicama i u kamenitim baštama.


















