Postojbina baštenskog karanfila je zapadna i srednja Evropa. Visok je samo 10-20 cm, ali šireći se svojim razgranatim rizomom zauzima veće površine. Listovi su zimzeleni, sivozelene boje, šiljasti. Na vrhu tankih stabljika tokom leta se otvaraju mirisni cvetovi raznih nijansi ružičaste boje. Kod nas se gaje razni varijeteti ovog karanfila. Dekorativno ostrvce od ovog cveća ukrašava kamenite bašte, rubne površine i prednji deo leje sa trajnicama, a manje površine mogu da se zasade njime i da posluže umesto travnjaka. Podmlađujemo ga redovnim delenjem korena, u protivnom neće biti dugog veka.



Visok je jedva 10-20 cm, raste u obliku rastresitog cvetnog tepiha. Stabljika mu je gusto razgranata, listovi uski, vlaknasti. Otvarajući se u ambrelastim cvastima, bledoružičasti cvetovi u ogromnom broju prekrivaju čitavu biljku. Karanfil kamenjar je odlična dugocvetajuća trajnica za stenovite površine, kamenite bašte i potporne zidove.
Mala biljka, i u visinu i u širinu naraste do 20 cm, rastresito bokorasta, polegle, pa ustajuće stabljike. Listovi ovog, niskog kantariona su sitni, elipsastog oblika, plavozelene boje. Žuti cvetovi koji su skupljeni u amrelastu cvast imaju veliki broj prašnika, koji se izdižu visoko iznad latica. U kamenitoj bašti, žardinjeri, ili sasvim napred u mešovitoj leji, predstavlja ostrvce vedre žute boje.
Naziv Kana potiče od grčke reči canna = cev, valjak što se odnosi na oblik stabla. Rod kana obuhvata oko pedeset vrsta biljaka, a poreklom su iz tropskih i suptropskih predela Amerike, gde slobodno rastu na sunčanim položajima duž reka i plavnih područja. Prve biljke preneli su španci oko 1570 godine. Prava proizvodnja počela je tek 1840 godine i do kraja 19 veka proizvedeno je mnogo novih sorti. Taj rad se i danas nastavlja, ali praktičnu primenu ima samo oko 20 sorti, dok se od noviteta u praksi prihvataju samo one selekcije koje se bitno razlikuju od postojećih po 































