Naziv Kana potiče od grčke reči canna = cev, valjak što se odnosi na oblik stabla. Rod kana obuhvata oko pedeset vrsta biljaka, a poreklom su iz tropskih i suptropskih predela Amerike, gde slobodno rastu na sunčanim položajima duž reka i plavnih područja. Prve biljke preneli su španci oko 1570 godine. Prava proizvodnja počela je tek 1840 godine i do kraja 19 veka proizvedeno je mnogo novih sorti. Taj rad se i danas nastavlja, ali praktičnu primenu ima samo oko 20 sorti, dok se od noviteta u praksi prihvataju samo one selekcije koje se bitno razlikuju od postojećih po boji ili veličini cveta, habitusa, uzrasta ili nekom drugom vrednom osobinom. Biljke imaju rizom, a stablo naraste do jedan i po metar visine. Listovi su krupni do 50 cm dužine i do 20 cm širine. Cvetanje je veoma intezivno. Cvetovi su asimetrični, crvene, roze, žute boje. Seme je crno i tvrdo, veličine semena graška i nalazi se trodelnoj čauri.

Ova ukrštena kamenika visoka je 10-20 cm, zimzelena je, listova skupljenih u rozetu. Raste rastresito jastučasto, listovi su joj napukli, obrnuto jajastog oblika. Boja cvetova, koji su skupljeni u grozdastu cvast, zavisi od vrste. Boje se kreću od svetlo roza do tamnoružičaste, pojedine vrste imaju svetle pruge po svojim laticama. Bez izuzetka svaka vrsta i svaka boja interesantne su i veoma lepe, pogodne su za sadnju u udubljenju kamene bašte, za žardinjere i leje sa trajnicama.
Čak i za vreme tmurnog dana ova privlačna meksička jednogodišnja biljka izgleda izuzetno raskošno i veselo. Stabljike 30 cm visoke, grmolikog rasta, imaju tamno zelene listove i od sredine leta sve do jeseni jarke žute ili smeđe – zagasito crvene cvetove. U sandučiću ispred velikog prozora treba držati impozantniju biljku kao što je T. Erecta (Kadifica uspravna) koja naraste od 60 cm do 90 cm. U martu ili aprilu sadi se seme na temperaturi od 16 do 18°C.
Ovaj svima poznat i omiljen cvetni grm nije potrebno posebno opisivati. Pripada porodici maslinki. Svake godine ljubitelji cveća već zimi nestrpljivo očekuju prve procvetale grane jorgovana, koji će na otvorenom procvetati tek u Maju.Jorgovan je vrlo rasprostranjen grm. Pojedine vrste odomaćene su u Kini, a ostale uglavnom u Aziji. Naš poznati vrtni jorgovan koji nas svako proleće obraduje svojim mirisnim rascvetalim granama potiče izvorno sa područja Balkanskog poluostrva. U Evropu je dospeo zaobilaznim putem preko Turske, negde u drugoj polovini 16 veka. Dosta vremena je prošlo dok se uzgajivači nisu pozabavili jorgovanom. Otprilike 300 godina nakon što je prvi grm jorgovana donešen u Beč, uspelo im je uzgojiti tek 25 različitih sorti.
Trajnica visoka 100-110 cm, bokorastog rasta, krute stabljike i duboko perasto deljenih listova potiče iz područja visokih planina Evrope. Cvetni omotač se sastoji od čašičnih listića indigo plave boje, od kojih su gornji oblika kacige. Predstavlja lep dekor u mešovitoj leji sa trajnicama i na rubnim površinama.





































