Potiče iz Severne Amerike, visoka je 10-15 cm, rizom joj je krtolast, raste bokorasto. Od ljubičice koja raste u prirodi a čiji miris je prijatan, razlikuje se po tome što joj je cvet krupniji i ne miriše. Ima više varijeteta i svi su dekorativni. Ovu ljubičicu sadimo pre svega u podnožje drveća i žbunova.

Ime ljiljan potiče od latinske reči Lilium ili od starogrčke reči leirion. U svetu je poznato oko 90 vrsti ljiljana. Sve su one rasprostranjene na severnoj polulopti naše planete. Zona rasprostranjenja je između 10 i 55 stepena severne geografske širine. Na južnoj polulopti ljiljani se ne nalaze. Uglavnom su raspoređeni na tri kontinenta.
Postojbina osnovne vrste ove trajnice je istočna strana Kavkaza. Biljka je visoka 10-15 cm, bokorastog je rasta, poluizdignute lučno povijene, polegle stabljike. Listovi su jajastog oblika, sedeći i sjajni. Cvetovi imaju oblik levka, plave su boje srednjeg intenziteta, u dnu čašice beli, sa prugama. Kavkaska lincura predstavlja specifičan ukras u lejama sa trajnicama i u kamenitim baštama.
Ovo neobično cveće potiče iz Severne Amerike, visoko je 60-80 cm, sa uspravnim korenovim stablom gusto posutim vlaknastim listovima. Tamnoružičasti cvetovi se otvaraju odozgo nadole, u gustim venčastim cvastima. Egzotičnog je izgleda. Lijatris je naročito dekorativan ako se u manjim grupama sadi u leje sa trajnicama, kao i ispred drveća i grmova. Ne
Postojbina osnovne vrste ligularije je Kina, gde naraste 100-120 cm u visinu i 50-60 cm u širinu, u obliku rastresitog bokora. Uspravne stabljike su smeđe boje. Njeni veliki trouglasti listovi su po obodu nazubljeni. Žuti cvetovi se u velikim kitnjastim venčićima otvaraju tokom nekoliko nedelja. Ova trajnica deluje dekorativno pored vode, ispred grupa žbunova ili drveća, zatim kao rubna biljka, ili u pozadini leje sa trajnicama.

































