Vaša Korpa

alojaNajveći broj aloja – vrsta potiče iz Afrike i sa Madagaskara. To su ukrasne biljke veoma lepih cvetova, jednostavne za uzgajanje. Nekoliko stotina vrsta aloja međusobno se veoma razlikuju oblikom i veličinom rasta. Neke od njih su velike svega desetak santimetara a neke rastu poput drveća, dostižući visinu i do desetak metara. Kod ovih snažnih biljaka pojedini listovi mogu biti veliki i do 50, 60 cm. Postoje vrste sa nazubljenim rubovima listova, ali i vrste potpuno glatkog ruba. Sve ove biljke cvetaju žutim ili narandžastim cvetovima. Cvetne stapke su u zavisnosti od vrste, duge 10 cm pa sve do jednog metra.

Detaljnije „Aloja“

agavaAgava je poreklom iz Južne Amerike, ali ima je i u drugim tropskim zemljama: naročito je odomaćena u južnoj Evropi. Ova biljka je bez stabla, s vrlo debelim mesnatim u krug poređanim lišćem. Gajena u saksiji kao sobna biljka retko cveta. Razmnožava se izdancima koji ponekad u gomoljici izbijaju iz žila.

Zimi se drži u hladnoj i svetloj prostoriji ili u podrumu, ali joj ne škodi ni toplije mesto u sobi. Leti voli otvoreno, sunčano mesto. Mada se zadovoljava svakom zemljom, ipak uspeva bolje u jakoj i krečnoj zemlji pomešanoj sa ilovačom i dosta peska. Letnju sušu podnosi dobro, ali je ipak treba obilnije zalivati i češće prihranjivati. Zimi je u hladnoj sobi treba zalivati retko ili nikako. Natrulo lišće treba odsecati, a posekotinu posipati prašinom od drvenog uglja. Nije osetljiva i lako se zaliva u saksiji. treba paziti na bodlje jer su one njen ukras na lišću.

Zajedničkim imenom mesnatice, tustike, odnosno sukulenti, obuhvaćene su biljke koje su sposobne sačuvati u zadebljanim listovima ili zadebljanim delovima stabljike zalihe vode i na taj način preživeti sušna razdoblja. Razlikujemo sukulente zadebljanih listova i sukulente zadebljanih stabljika kojima pripada i brojnim vrstama bogata porodica kaktusa. Građom i načinom života sve su se ove biljke prilagodile klimi njihove postojbine za koju su karakteristična razdoblja sa smanjenom količinom vode, razdoblja suše i kiša što se smenjuju u nepravilnim ciklusima.

Detaljnije „Sukulenti“

vanila Vanila je biljna vrsta iz porodice kaćuna ili orhideja. Osetljiva je tropska penjačica. Naraste uvis 9 – 15 metara. Dugi, žilavi, mesnati, jajoliki listovi rastu na čvrstim stabljikama. Žuti ili narandžasti cvetovi pojavljuju se tri godine nakon sadnje. Iz njih se razvijaju mirisni tobolci (mahune, štapići). Dugi oko 20 cm. Biljka potiče iz Meksika, odakle se proširila po tropskim područjima. Uzgaja se u posebno zasađenim šumama, gde se veštački oprašuje.

 
    Asteci su uočili neodoljivost vanile. Pili su Xocolaatl, kakao aromatizovan vanilom, zaslađen medom i obojen ašiotom. Verovali su da je vanila sredstvo za stvaranje dobrog raspoloženja. Kortez je doneo vanilu u Evropu u 16 veku.

Detaljnije „Vanila“

selenSelen ili ljupčac je trajnica iz porodice štitarki. List je velik, nazubljen i tamnozelene boje. Stabljika je šuplja, izbrazdana, okrugla i razgranata. Cvet je nežan i raste u bledim zelenožutim štitovima. Naraste do 3m. Potiče iz Persije, a rasprostranjen je po planinskim područjima Evrope i Severne Amerike. Kod nas je redak kao samonikla biljka, ali uzgaja se po seoskim baštama kao začin.

Istorijat:
 
    U Rimu često se koristio u kulinarstvu. Benediktinci su ga preneli na sever Evrope. Karlo Veliki u 9. veku naredio je da se gaji na njegovim imanjima.

Detaljnije „Selen – Ljupčac“



Shopping cart0
There are no products in the cart!
Continue shopping

Copyright