Kućna sreća je nežna i šarmantna biljka laka za uzgajanje. Njeni zbijeni listići idealni su za jednostavne kućne aranžmane, a može se koristiti i kao podloga za veće biljke u žardinjerama ili staklenoj bašti. Njen bujan rast možete obuzdati potkresujući je makazama ili kidajući izdanke s većih primeraka. Treba ih stalno potkresivati što jeste dosadan ali neizbežan posao.
Svetlost: Fina svetlost će biljci dati čvrstinu, ali izbegavajte direktno sunce koje će sparušiti nežne listiće.
Sobna temperatura: Podnosi i -5°C, dok visoke temperature utiču na neuredan rast. Idealna je niža temperatura oko 10-16°C.



Kroton je jedna od najšarenijih sobnih biljaka. Codiaeum Variegatum Piscum, kako glasi njegovo puno botaničko ime, potiče sa Malaje i iz istočne Indije a pripada porodici Euphorpiaceae. Narodni naziv potiče od domorodačkog imena te biljke, Kodibo. Prenešena je na zapad u prvoj polovini devetnaestog veka. Uzgojeno je mnogo varijeteta, neki su slični lovoru, neki su sa lišćem slično hrastu. Svi imaju izrazite, žute rebraste šare, koje su međusobno spojene jarkim bojama. Poznati su pod imenom Krotoni. biljke. Doskora se mislilo da je krotonima potrebna visoka temperatura da bi preživeli i da su zbog toga prilično nepogodni za unošenje u kuću, osim na kratko vreme. Ipak on raste pri mnogo nižim temperaturama i postao je omiljena sobna biljka. Međutim zimi uvek gubi donje listove, pa ga neki smatraju kratkotrajnom biljkom. Ključ uspeha je u održavanju podjednake temperature tokom cele godine.
To je lepa mala biljka sa tamnozelenim šiljastim listovima i klasjem svetlo narandžastih cvetova, što sliče žitnom klasju. Potiče iz Indije, odakle je prenesena na zapad u početku 19 veka. Poznato ih je 12 vrsta, a pripadaju porodici Acanthaceae.
Kriptant je najmanja bromelijaceja. Ime Cryptanthus dolazi od grčkih reči Krypto = sakriti i anthos = cvet, jer se nekoliko sitnih cvetova što se nalaze u sredini te biljke jedva vide. Prvenstveno se uzgaja zbog lišća. Potiče iz Brazila, a prenešena je sredinom i krajem 19 veka u Evropu.
Lepotu kordiline čine prelepi crvenkasto obojeni listovi. Za rast je potrebno svetlo i toplo mesto. Postoji oko dvadesetak vrsta kordilina u Australiji, Indiji i Americi. Sve pripadaju porodici Agava. Kultivirani oblici odlikuju se lepim, sabljastim, gusto izraslim listovima. Jedna od omiljenih vrsta je “Red Edge“ karmin-crvenih listova. Kod vrste “Trikolor“ prisutna je još i žuta boja. Ime kordilina potiče od grčke reči kordyle, što znači toljaga. Bliski je srodnik dracena. Razlikovati se mogu po korenu: kordilina ima beli, a dracena žućkasti koren; koren kordiline tera izdanke, a dracena ne. Kordilina se zaliva podjednako i leti i zimi vodom sobne temperature. Treba češće da joj se orošavaju listovi. Prihranjuje se jednom nedeljno u periodu od marta do kraja avgusta, a preostali deo godine jednom mesečno. Kordilina zahteva svetlo i toplo mesto. Jako podnevno sunce ne podnosi i u to vreme je treba zaštititi od direktnog sunca, jer previše sunca prouzrokuje palež listova. Uobičajenu sobnu temperaturu dobro podnosi tokom cele godine. Ipak za Cordyline fruticosa temperatura zimi ne bi smela biti niža od 18°C. Prilikom presađivanja treba paziti da se ne ošteti osetljivo korenje. Najpogodnije vreme za presađivanje su mart i april.























































