Vaša Korpa

anri2Anri Ruso (21. maj 1844 -2. septembar 1910) je bio francuski postimpresionistički slikar naivnog ili primitivnog smera. Poznat je i kao carinik po zanimanju, pa su ga zvali Anri Ruso Carinik. Za vreme života su mu se rugali, a kasnije je prepoznat kao samouki genije čiji rad je visoke umetničke vrednosti.

Rođen je u Lavalu u dolini Loare u porodici vodoinstalatera. Radio je kod jednog advokata i izučavao je prava. Međutim nakon jednog manjeg krivokletstva pobegao je u vojsku, u kojoj je služio četiri godine počevši od 1863. Otac mu je umro iste godine kada se Ruso oženio. Ruso se preselio 1868. u Pariz, gde se zaposlio kao državni službenik. Od 1871. radi kao sakupljač poreza. Počeo je da slika kada je bio u četrdesetim, a kada je imao 49 godina penzionisao se da bi imao vremena za umetnost. Kasnije je često svirao violinu po ulicama i radio druge sitne poslove, jer je imao relativno malu penziju.

Detaljnije „Anri Ruso“

anriAnri Matis (fr. Henri Matisse), je bio francuski slikar, grafičar, vajar i dekorater. Rođen je 31. decembra 1869. u Le Šato Kambrezisu, a umro je 3. novembra 1954. u Nici. Napustio je pravnu karijeru i sa 22 godine došao u Pariz da bi učio slikarstvo u ateljeu Gustava Moroa u čijoj se radionici okupila gotovo većina tadašnjih mladih slikara koji su posje činili pokret fovizma.

Uz Matisa, bili su tu Deren, Vlamenk, Brak, Difi i mnogi drugi. Taj naraštaj sledio je pre svega instinkt. Od impresionističkog luminizma putovalo se u područje čistog kolorita.

Nastup mladih slikara izazvao je njegodovanje i šire publike i kritičara. Dočekivali su ih s porugom kao što su bili dočekivani svi novatori francuske umetnosti. Na jesenskom salonu na kojem su izlagali 1905. kritičar Luj Vosel primećujući i jednu donatelovsku skulpturu sred divljih kolorističkih slika, uzviknuo je: „Donatelo sred divljih zveri“. U salonu nezavisnih to ime se zadržalo.

Detaljnije „Anri (Henri) Matis“

Većina zbirki biljaka nastaje slučajno, kao poklon ili kupovina nasumice, iako je upravo u tome draž, mogu nastati i mnogi problemi ako držite različite biljke zajedno ili ako ih smestite na nepodesno mesto u sobi. Možda ćete pomisliti da nemate dovoljno bilja da bi ono zahtevalo neki razrađen plan, ali ako ne budete pažljivi ono što posedujete uskoro se može pretvoriti u uvelu gomilu žutog lišća.
 
    Pre nego što stvarate ili dopunjavate zbirku morate voditi računa o nekoliko činilaca. Temeljno razmotrite zahteve koji se pred vas postavljaju: hoćete li imati vremena i sklonosti da se brinete o potrebama svojih biljaka? Vodite li usamljenički život ili ste veoma društveni? Šta je sa ostalim ukućanima – mala deca, kućne životinje, osobe podložne alergijama – koji žive u istom prostoru? Morate misliti o veličini, arhitektonskim rešenjima i dekoru prostora u koji nameravate da smestite bilje: kakvo je osvetljenje, koja vrsta grejanja, stepen vlažnosti i na kraju kako želite da izgleda određeni prostor. Imajući sve to na umu, lakše ćete odabrati broj i vrstu biljaka koje najbolje odgovaraju vašim prilikama.
 
    Najbolji način za stvaranje zbirke je da počnete sa biljkom koja cveta i ne zahteva mnogo truda, kao što je hortenzija. Možete odabrati boju koja će vam pristajati uz dekor. Ako biljka uvene, neprimetno je možete ukloniti ali ako dobro uspeva, što će se dogoditi ako je smestite na hladno i tamno mesto, postaće dekorativan detalj, a ne gomila zelenila. Na neupdaljiv način će uneti boju u sumornu sobu.
 
    Možda želite da oživite svoj enterijer izražajnim biljkama. Tada odaberite bujnu odraslu palmu, kakva je Howeia: još efektnije će biti ako dve palme smestite simetrično: možda ćete se opredeliti za jednu od brojnih vrsta dracena. Sličan utisak može dočarati i još veća biljka kao juka (Yucca).
 
    Možda ćete zaželeti da ukrasite kuću mnoštvom zelenila, tako da izgleda kao da biljke prožimaju čitav prostor. Tada ćete zaista morati dobro da razmislite o razmeštaju biljaka. U prostranoj sobi sobi sa mnogo prozora, nekoliko polica i plafonskih greda koje mogu da posluže kao podupirač biljkama penjačicama, pravom biljkom na pravom mestu možete da postignete začuđujući efekat, kontrast cveća i lišća, velikih i malih biljaka, gipkih penjačica i kompaktnih oblika kaktusa. Nemojte zaboraviti da biljke treba redovno zalivati i prihranjivati. Neravnomernim zalivanjem i prihranjivanjem nekim biljkama ćete pružiti više nego što im je potrebno dok ćete drugima uskratiti.
 
    Pored toga što će dugačka niska polica ukrašena nizom paprati izgledati lepše, pametno će biti iskorišćen senovit položaj koji odgovara tim biljkama. Uglove ispunite višim biljkama – dracena, na primer, ima grubu koru pa fikus ljupkim lišćem čini uspeli kontrast. Velike prozore možete ili ispuniti biljkama koje vole sunce, ili ugraditi u njih police za okrugle kaktuse. Treća je mogućnost da ga zaklonite biljkom iz porodice fikusa ali ne smete da dopustite da naraste toliko da sakrije čitav prozor.
 
    Uz dobar raspored biljaka, jedna soba može da izgleda kao mnogo različitih prostorija ali pri ukrašavanju gradskog prostora biljkama nezaboravite da svaka biljka ima određen karakter stvroren uslovima života na svom prirodnom staništu. Ništa ne može promeniti njene osnovne potrebe i zato je važno da biljke za svoju zbirku odaberete i smestite tako da ne bude većih sukobljavanja između biljnog i ljudskog sveta.

Stara kineska poslovica kaže da „nadmoćan čovek svoju okolinu prilagođava sebi“. U širim društvenim razmerama to može izazvati teškoće ali u prostoru sopstvenog stana to možete sprovesti vrlo efektno. Bez obzira u kakvom prostoru stanujete, u seoskoj kući, gradskom stanu ili umetničkom potkrovlju, nemorate dozvoliti da vam bude nametnut stil uređenja. Osnovna strukturna obeležja, svakako, moraju da se uzmu u obzir i ako odgovaraju vašem ukusu možete ih čak naglasiti, ali na vama je da stvorite jedninstvenu sredinu koja će biti izraz vaše ličnosti.
 
    I u najneprivlačnijim prostorijama, pravim nameštajem i ukrasima kao i odgovarajućim biljkama ostvarićete najrazličitija raspoloženja. Tako možete ili naglasiti postojeći stil ili ga promeniti da dobijete nešto novo i drugačije. Možda ste dobro odabrali boju zida, tapeta nameštaja i ukrasnih tkanina, ali često samo neogovarajući izbor biljaka učinio je da stan deluje beživotno. Depresivan klinički izgled bleštećeg stakla i metala, na primer, možete da izmenite velikim fikusom benjaminom, koji unosi život a ipak neće narušiti odmerenost glatkih linija. Na sličan način da nije oživljen tradicionalno prisutnim zelenim papratima, palmama ili aspidistrom, dostojanstveno namešten stan stilskim nameštajem izlaže se opasnosti da liči na muzej. Te su biljke neodvojivo povezane sa 19-tim vekom, isto kao što nas sukulenti i kaktusi odmah podsećaju na tridesete godine prošlog veka. Možda ćete poželeti da dočarate predstavu čitave kulture, a ne epohe – na primer enterijer koji se odlikuje istočnjačkom jednostavnošću možete dobiti ako pažljivo, savesno od razmeštaja, ukomponujete minijaturno stablo bonsai posađeno u posebnoj posudi.
 
    Možete, dopustiti da vam postojeći arhitektonski parametri nametnu izgled stana. Možda imate sreću da živite u starinskoj kući sa ugrađenim cvetnim prozorom ili staklenikom koji može biti tako lep da ćete njemu prilagoditi ostale dekorativne elemente. Stanovnici solitera mogu sa mnogo uspeha da gaje biljke na sunčanoj prozorskoj dasci visoko iznad zagađenoj sloja uz tlo. Gradski su stanovi obično zimi pregrejani pa egzotično tropsko bilje često uvene.
 
    Ako arhitektonska obeležja nisu naročito dopadljiva, možete ih prikriti biljkama. Mala potkrovlja u kojima je, čini se, nemoguće postići sklad možete potpuno preobraziti uz pomoć biljaka. Prednost mnogih potkrovlja je da zapravo, primaju mnogo sunčanih zraka. Prizemlja su problem za sebe: često su mračna. Sve to možete da popravite ispunivši prostor biljkama kojima odgovaraju tamna i senovita mesta.
 
    Bez obzira u kakvom prostoru živite zapamtite da mesto stanovanja možete biljem da prilagodite sopstvenom načinu života, ali ne zaboravite da i biljke imaju svoje potrebe. One su živa bića i ne mogu se uvek seliti od nemila nedraga u potrazi za mestom gde će najbolje biti izložena pogledu. U vašem domu one moraju imati stalno mesto, hranu i uslove koji su im potrebni. Morate ostvariti sklad između njihovog i svog života.

Sobne biljke se najlakše razmnožavaju reznicama – pelcerima (izbojem – izdankom). Ako se ovo razmnožavanje obavlja u stanu, onda je najpogodnije vreme za ovaj rad od polovine februara do polovine marta.
 
    Reznica je oko 6 do 10 cm dugačak deo odsečen od godišnjeg izdanka zajedno sa 3 do 3, pa i više listića. Najbolje su reznice odsečene sa rastućih vršaka biljke. Skoro sve sobne biljke mogu razviti žilice samo na onim mestima svojih izdanaka gde su im pupovi. Neke reznice odmah po odvajanju od matičnjaka zabodu se u pesak ili zemlju, ali je pravilo da se najpre donja dva listića iseku do pola, a ne da se zakidaju, a presek koji će doći u pesak ili zemlju treba da bude 1 do 2 mm ispod jednog pupa – okca.
 
    Ovako pripremljene reznice minđušice, muškatle, lisnih kaktusa, hrizantema, tradeskancija i drugog sobnog bilja užiljavaju se brzo i lako, naročito u proleće, jer je tada biljka puna soka, a nije ni prevelika vrućina.
 
    Reznice sadimo u pesak, peskovitu zemlju ili treset sa dosta peska. Pesak mora biti rečni, očišćen od gline, ne puno sitnozrnast, a zemlja da je porozna, da bi do podzemnog dela reznice moglo dospeti dovoljno vazduha.
 
    Treba paziti da je posuda koja se prilikom razmnožavanja upotrebljava čista i prethodno oprana u vreloj vodi.
 
    Ako se u saksiju ili sanduče sadi više reznica zajedno, mora se voditi računa da bude dovoljno razdaljine da se međusobno ne dodiruju.
 
    Zasađene reznice se dobro zaliju, onda se smeste na toplo i svetlo mesto, ali da ne budu izložene direktno jakom suncu. Ako je potrebno mogu se zakloniti običnim tankim papirom. Mora se voditi računa da se pesak sasvim ne osuši, jer reznice mogu propasti. Ali ni prevelika vlaga reznicama ne prija, jer onda lako trule.
 
    Posle 20 do 25 dana (zavisi od vrste cveća) reznice se užile, a to se lako vidi po njihovom izgledu.
 
    Kad reznice dovoljno ojačaju presađuju se pojadinačno u saksijice napunjene dobrom zemljom izmešanom sa dosta peska, dobro zaliju i stavljaju na dovoljno svetlo mesto i dalje neguju kao odrasle biljke.
 
    Reznice nekih biljaka veoma se dobro užiljavaju i u čistoj vodi (lijanderi, fikusi, tradeskancije, bambusi i mnoge druge). One se stavljaju u bocu napunjenu vodom do tri četvrtine i smeštaju u prostoriju gde je stalna temperatura 16 do 18°C. Kad se užile stavljaju se u odgovarajuću zemlju.
 
    Kaktusi se razmnožavaju obično izdancima koji se otkidaju od odrasle biljke i izravnjavaju oštrim nožem. Ozleđen deo izdanka pospe se prašinom od drvenog uglja, ostavlje se nekoliko dana da se ožiljak sasuši a zatim se zasadi u pesak ili peskovitu zemlju. U početku se malo zaliva.



Shopping cart22
Subtotal
1.586 €
Total
1.596 €
Continue shopping
"use strict";var _createClass=function(){function defineProperties(target,props){for(var i=0;i

Copyright