
Gajenje kalanhoje je jednostavno. Razmnožava se semenom i reznicama od izboja ili listova. Razmnožavanje reznicama je brže. Za reznice se upotrebljavaju vrhovi a ako ih nema dovoljno mogu koristiti i listovi, koji se samo otkinu od biljke. Reznice se sade u čist pesak i brzo se užiljavaju.
Voli laku zemlju sastavljenu od dva dela listovke, dva dela klijališne i 15% peska. Prevelika vlaga je štetna za njen koren, na šta se mora naročito paziti zimi. Kalanhoja zahteva dosta svetlosti i toplotu od dvanest do 15 stepeni celzijusa jer ako se zimi drži u prehladnoj i suviše vlažnoj prostoriji često ugine zbog gljivičnih bolesti.



Ova tropska biljka sa svojim varijetetima vrlo je dekorativna i interesantna, sa različitim šarenilom na lišću. Ima je u beloj, krem, roze, crvenoj, zelenoj i žutoj boji. Te su boje ponekad bleđe, ponekad zatvorenije-tamnije, a u najraznovrsnijim nijansama i oblicima. Lišće je srcasto, šire ili duže, zaoštreno ili zaokruženo, po ivici celo, naborano, na dužim drškama nasađeno.
Poznato je osam vrsta roda Zantedeshija i sve potiču iz Afrike. Već dugo poznata biljka, sobna kala raste u vlažnim, močvarnim područjima, pokrajina Kapland i Natal, koja u letnjem razdoblju potpuno presušuje. Za nas je ova sobna biljka, poznatija pod imenom sobna Kala, nešto posebno. Jednako je lepa i zanimljiva kao rezano cveće zbog svojih posebnih cvetova na dugim stabljikama. Kao lončanica etiopski zmijanac će izrasti u visinu jedva 50 cm. Nasuprot tome, cvetne stabljike biljke uzgajane za rezano cveće, mogu dostići visinu od impozantnih 1,50 m. Kao kod svih različitih pripadnika porodice kozlaca, cvetići su sakupljni u žućkasti blistavi klip. Levkasti omotač oko klipa zapravo je beli površni list čiji je zadatak domamljivanje insekata radi oprašivanja. U stručnoj terminologiji ovaj list se naziva “spatha”.
Poznato je trideset do četrdeset vrsta roda Yucca, koje prirodno rastu u južnoj americi. Mnoge se mogu uzgajati vani u umerenim područjima, a neke mogu podneti čak i oštre mrazeve. Imaju lepe bele cvetove, ali mora ih oprašiti vrsta leptira kojih ima samo na njihovom prirodnom staništu pa uzgajane biljke ne stvaraju semenke.
Jasmin cveta zimi, a može se u kuću uneti samo na kratko, u doba cvetanja, a ostalo vreme mora biti u stakleniku. Jedna od njegovih privlačnosti je svakako jak intezivan miris. Kao snažna penjačica obično se prodaje omotana oko žičanog obruča visoka oko 38 cm. Ako se uzgaja u stakleniku, vezana za rešetku, brzo prekrije zid. Kao lončanica, mora se leti izneti napolje da se dobro provetri i držati je na suncu da bi izdanci dozreli. Time će se poboljšati cvetanje u zimskom periodu. U ranu jesen opet je unesite unutra.










































