Domovina petunija je Južna Amerika. Poznato je oko 14 vrsta, ali su za vrtni uzgoj prikladne samo tri. To su P. axilaris, P. violacea i P. atkinsiana. Petunije koje se gaje na balkonima i u gredicama traže jaču zemlju i redovno prihranjivanje, jer će u protivnom cvetanje biti slabije. Precvetale izbojke otkidamo, te tako podmlađujemo biljku i prisiljavamo na cvetanje od maja do novembra. Petunije traže mnogo sunca, te se koriste za južne balkone i prozore. Više hlada podnose modre petunije, pa ih stavljamo i na zapadne i istočne prozore i balkone. Petunije su uglavnom zdrave biljke. Ako im ne odgovara reakcija tla, pojaviće se žuti listovi, a ako je tlo nepropusno – trulež korena. Petunije često napadaju lisne vaši, te se biljka mora često prskati sredstvima protiv vaši koje imaju da se kupe u svakoj poljoprivrednoj apoteci. Petunije su lake za uzgoj.



Muškatle su višegodišnje biljke, a postojbina im je Južna Afrika. Kod nas su veoma poznate i omiljene ukrasne biljke koje uspevaju na sunčanom položaju, pa su zato naročito pogodne za prozore, balkone i terase. Danas ih ima nekoliko stotina vrsta i svake godine strani odgajivači cveća lansiraju po neku novu vrstu na tržište. Kod nas, uglavnom uspevaju i najviše se gaje kao ukrasne biljke poznate četiri vrste: Pelargonijum zonale uspravna muškatla, Pelargonijum petatum muškatla-lozica, viseća ili bršljanova muškatla, Pelargonijum grandiflorum – engleska ili velikocvetna muškatla i Pelargonijum Mome Soleray, šarenolisna muškatla.
Ova biljka je dobila ime po botaničaru, profesoru Leonhardu Fuchsu. Veoma je omiljena biljka. Listovi su joj srcasti, sitni i nazupčani. Kod nas je veoma rasprostranjena, jer se lako gaji. Minđušici leti prija otvoren prostor, bašta ili terasa, ali mora biti zaklonjena od jakog sunca. Zimi je bolje držati u nezagrejanoj sobi, da ne bi izbijali suviše tanki izbojci,
Asparagus je u Evropu donešen iz zapadne Afrike. Ovaj naš poznati asparagus je veoma lepa i omiljena sobna biljka, naročito je pogodna za sandučiće u kombinaciji sa drugim letnjim cvetajućim biljkama na spoljnim prozorskim daskama, za balkone i viseće korpice. Viđa se svuda, kako u gradu, tako i na selu. U sobi voli mnogo svetlosti i temperaturu od 10 do 15°C. U povoljnim uslovima razvija se do 1 metar u širinu, a izdanci-grančice dostignu i po dva-tri metra dužine. Cvet mu je neugledan, vrlo sitan, mirišljav, bele boje, a i njegovi crveni plodovi su veoma interesantni, ovalni, na vrhu malo povijeni, pa ga cvetovi i plodovi čine veoma dekorativnim u njegovim, gustim igličastim listićima. Prilagođava se lako, pa se može naviknuti i na jako sunce, na mestu gde može slobodno širiti grane na sve strane. Voli često prihranjivanje. Presađuje se svakog proleća u veće saksije, zato što ima jako razgranate žile sa mnogo malih krtolica. Leti ga treba obilno zalivati i češće prskati ustajalom vodom, a zimi ređe, ali se ne sme dozvoliti da mu se zemlja u saksiji sasvim sasuši. Preporučuje se razmnožavanje delenjem korena, jer će se na taj način brže dobiti nove i jače biljke, a mlade biljke se mogu od semena množiti.
U savremenim 
























































