U svojoj postojbini, Peru i Čile, datura poraste kao veliki džbun do 6 metara visok. Ima izvanredno lep, krupan, beo, mirisav, zvonolikast cvet, koji visi na niže. Rado se gaji i neguje zbog njegovog krupnog mirisavog cveta i zato što je veoma otporna biljka. Lišće joj je srednje veličine, tanko prozračno, srcasto, gusto zbijeno sa maljavim peteljkama. Drži se na poluzaklonjenom mestu, da joj na jakom suncu ne bi listovi požuteli i otpali. Zahteva plodnu mešavinu zemlje. Preporučljivo je da se preko leta svakih 14 dana prihranjuje tečnim hranjivima. Prezimljuje najbolje u nezagrejanoj prostoriji, gde temperatura ne pada ispod 5°C. Razmnožava se u proleće reznicama koje se lako i brzo užile. Rado je napadaju razni paraziti naročito lisne vaši, koje joj izbuše lišće i tako postaje neugledna. Treba je češće pregledati i prskati nikotinolom ili ”Etiolom”. U proleće mogu se bujno razvijene biljke obrezati i presaditi u poveći sud zbog jakog razvijenog korenovog sistema. Treba je obilno zalivati.



Ime Dalija biljke su dobile po švedskom botaničaru Dr. Andeasu Dahlu (1751 – 1789). Dalije su prirodno rasprostranjene na visokim planinama Srednje Amerike. Rod obuhvata 18 vrsta. Za nas ove prirodne vrste imaju samo istorijski značaj, jer su sve
U imenu Chionodoxa sadržane su dve grčka reči Chion – sneg i doxa – ponos. Samo ime govori o lepoti biljke čiji cvetovi izbijaju ispod snega u najranije proleće. Biljka je poreklom iz planinskih predela Kipra i Turske. Rod obuhvata osam vrsta od kojih su za cvećarstvo interesantne vrste: Ch. Gigantea sa tamnoplavim cvetovima, zatim Ch. Luciliae sa svetloplavim cvetovima i ch. Sardensis sa plavim cvetovima i belom sredinom. Odlikuju se malim kruškolikim lukovicama, malobrojnim uzanim sedećim listovima i šestočlanim cvetovima skupljenim u grozdove od po 4-6 cvetova. Iz jedne lukovice potera više cvetnih izbojaka. Plod je loptasta čaura sa mnogo sitnih okruglih semenki…
U nazivu roda nalazi se latinska reč fritillus = držač, čaša za kockanje, što se odnosi na sličnost sa oblikom cvetova. Ovaj rod obuhvata oko 100 vrsta rasprostranjenih na severnoj polulopti uglavnom u maloj i srednjoj Aziji, zatim u srednjoj i zapadnoj Evropi kao i u zapadnim regionima Severne Amerike. Kod nas je poznata samo vrsta Fritillaria imperialis.
Postojbina ove biljke su oblasti jugoistočne Evrope i Mala Azija. Biljka je visoka svega 30-50 cm, raste veoma sporo, ali formira lep, bujan bokor. Cvetovi su teški, u tamnocrvenoj, beloj i roza boji. U izrazitom su kontrastu sa finim, nežnim, sjajnim tamnozelenim listovima i sa krhkim izgledom cvetne stabljike. Može da se gaji u lejama sa trajnicama, ili u kamenitim baštama….










































